Župnikova riječ o Velikoj Gospi
Dragi Proložani i dragi hodočasnici! Srdačno vas pozdravljam i radosno kličem „dobro došli“ u Gospino svetište na Vrljici u našem Prološcu. Bog nam je dao da se i ove godine možemo skupiti na svetom tlu Božje i Gospine prisutnosti. Radosni smo i ponosni što je naša Gospa na Vrljici hodočasnički cilj i najveće zborište Kristovih vjernika imotskog područja i obližnjih naselja za blagdan Velike Gospe. Taj ubavi kutak imotskog kraja posvećen je Najljepšoj među Božjim stvorenjima, blagoslovljenoj među ženama. Gospa na Vrljici duhovno je srce drage nam Imotske krajine. Uz temelje drevne Gospine crkve u Zelenoj katedrali Majka Isusova okuplja nas na zajedničku molitvu, na obnovu vjere i nade, upućuje nas na svoga Sina Isusa da činimo što nam on rekne. Kao Božji narod na putu prebiremo zrnca krunice te „Odvjetnici najvjernijoj“ upravljamo svoje prošnje i molitve. Molimo zagovor One koja „znade najbolje sve naše nevolje“. Njezinu majčinskoj brizi preporučujemo klonule i obeshrabrene, one koji, usred životnih poteškoća, teško spajaju kraj s krajem. Preporučujemo joj našu djecu i mlade, naše obitelji, stare i bolesne, sve potrebite duševna i tjelesna zdravlja.
U zajedništvu sa svim vjernicima koji se danas okupljaju u Gospinim svetištima diljem Lijepe naše molimo onu koja je „blažena jer je povjerovala“ da umnoži našu vjeru, učvrsti nadu, ojača ljubav da prolazimo zemljom čineći dobro, da ustrajemo u pradjedovskoj vjernosti Bogu i Crkvi. Danas na blagdan njezine proslave u nebu Gospa nas potiče da ostanemo Božji narod, narod koji vjerski diše, kršćanski misli i djeluje. Poziva nas da budemo ponosni na svoju prošlost i sadašnjost, na baštinu bogatu vjerom i uljudbom, da njegujemo narodno jedinstvo, da ljubimo svoju Domovinu i svoj rodni kraj. Pralik milosti i nade, Gospa nam je primjer vjere i nade u Boga. Njezin „neka mi bude“, pun vjernosti i odanosti, neka bude i naš odgovor Bogu za njegovu dobrotu i milosrdnu ljubav prema svakomu od nas. Neka draga Gospa, majka naše prošlosti, bude majkom naše sadašnjosti i budućnosti, a mi ostanimo s njome jedno u veličanju Boga, od kojega nam dolazi svako dobro i kojemu neka je čast i slava u sve vjekove.
Novosti
Objave povezane sa svetkovinom
Proslavili smo Veliku Gospu na Vrljici
Nastavljajući stoljećima dug slijed vjerničke odanosti i povjerenja u majčinski
Trodnevnica Velike Gospe
Program
Petak, 12. kolovoza
18:30h
Krunica, sveta misa i propovijed. Predvodi fra Tomislav Brekalo, župnik Studenaca.
Subota, 13. kolovoza
18:30h
Krunica, sveta misa i propovijed. Predvodi fra Josip Sušić, župnik Vinjana.
Nedjelja, 14. kolovoza
18:00h
Pokorničko bogoslužje, krunica, sveta misa i propovijed. Predvodi fra Radoslav Tolić, župni vikar u Imotskom.
Galerija fotografija
Gospino svetište na Vrljici
Gospino svetište u župi sv. Mihovila u Prološcu, u izvorišnom području rijeke Vrljike, glavno je okupljalište vjernika Imotske krajine i susjednih dijelova Hercegovine na Svetkovinu uznesenja Bl. Dj. Marije na nebo (Veliku Gopsu) 15. kolovoza.
Benediktinci pa franjevci
Nagađa se da je čašćenje Blažene Djevice na Opačcu, kraj glavnog izvora rijeke Vrljike, počelo još dok su u njemu boravili benediktinci koji su se tu vjerojatno nastanili još u 6. stoljeću. Nakon njihova nestanka u ovim prostorima na tom su se mjestu u 14. st. nastanili franjevci. Ako oni možda i nisu začetnici ovoga slavlja, onda su ga nedvojbeno nastavili i dalje razvijali do naših dana.
Svakako daleko u prošlost seže običaj sačuvan do danas da se pored tamošnje crkve u ranim jutarnjim satima, još za noći, na Svetkovinu uznesenja Bl. Dj. Marije okuplja vjernički puk i slavi misa. Slavlje je moralo završiti prije svanuća. U tursko doba (prije oslobođena Imotske krajine od Osmanlija 1717. godine) kršćanski je vjernički puk sa svojim pastirima franjevcima mogao jedino tako, tu na samotnu mjestu, slaviti bogoslužje neometan od lokalnih turskih vlasti. To se nije prekinulo ni nakon povlačenja franjevaca oko 1600. g. s Opačca 6 km sjeverozapadno na bolje zaštićeni otočić u Prološkom blatu.
Dvije Gospine crkve: na Opačcu i na Durmiševcu
Nakon protjerivanja Osmanlija iz Imotske krajine 1717. mletačke vlasti daruju omiškoj obitelji Franceschi zemljište i napuštene ruševine samostana i crkve na Opačcu kao nagradu za njihove zasluge u ratu za oslobođenje. Na temeljnim ostatcima prostranije crkve iz 14. st. oni su 1719. podigli novu nešto manju, posvećenu Gospi od Ružarija. Vlasnici su imali pravo birati kapelana te crkve i skupljati milostinju za njezino održavanje.
U novom i sada drukčijem ustroju pastoralnih mjerodavnosti, koje je uredio makarski biskup, Opačac je bio na prostoru novouređene Župe Proložac. Župnik i vjernici Prološca nastavili su se koristili tom crkvom i okolnim prostorom za slavlje Velike Gospe, sukladno drevnim običajima. Kako je Opačac, sada u prilikama potpune vjerske slobode za kršćanske vjernike, u prigodi te svetkovine postupno postajao okupljalište sve većeg mnoštva vjernika iz cijele Imotske krajine, ali i susjednih dijelova Hercegovine koji su i dalje bili pod turskom vlašću, stalno je u vezi s raspolaganjem milostinjom izbijao prijepor između obitelji Franceschi s jedne strane i župnika i vjernika Prološca s druge strane. O tome su svoje odredbe višekratno donosili biskup u Makarskoj i civilne vlasti u Imotskom. Crkvu je 1827. ozbiljno oštetio potres, a zbog dvojbi oko vlasništva i prava ona postupno propada i konačno 1860. biskup zabranjuje održavanje bogoslužja u njoj.
Župnik i crkovinarstvo Prološca dobivaju 1867. od biskupa dopuštenje da oko 600 m sjevernije od crkve na Opačcu, na lokalitetu Durmiševac, podignu kapelu za potrebe proslave Velike Gospe. Kako je bila malena (5×4 m), brzo se pokazalo da je nedostatna pa je ubrzo zatraženo i 1873. dobiveno dopuštenje za izgradnju veće crkve (lađa 16,70×8,50, apsida 5,25×5,50 m). U njoj se otada slavila svetkovina Uznesenja Bl. Dj. Marije.
Crkva je neko vrijeme služila i kao župna kad je potkraj 19. st. zbog ruševna stanja zabranjeno bogoslužje u staroj župnoj crkvi sv. Mihovila, a tek se pripremala gradnja nove.
Nakon izgradnje crkve na Durmiševcu stara Gospina crkva na Opačcu potpuno je zanemarena i prepuštena propadanju. Početak 21. st. dočekala je kao otužna ruševina zarasla u raslinje, a vlasnički odnosi ostali su kao što su bili i u davnini, čak i nakon što je okolno zemljište prodano drugom vlasniku. Posljednjih desetljeća lokalitet je arheološki istražen, a pod stručnim nadzorom i nastojanjem konzervatora, u suradnji sa župnikom, crkva je temeljito obnovljena i uređena te je ponovno prikladna za bogoslužje.
Svakako daleko u prošlost seže običaj sačuvan do danas da se pored tamošnje crkve u ranim jutarnjim satima, još za noći, na Svetkovinu uznesenja Bl. Dj. Marije okuplja vjernički puk i slavi misa. Slavlje je moralo završiti prije svanuća. U tursko doba (prije oslobođena Imotske krajine od Osmanlija 1717. godine) kršćanski je vjernički puk sa svojim pastirima franjevcima mogao jedino tako, tu na samotnu mjestu, slaviti bogoslužje neometan od lokalnih turskih vlasti. To se nije prekinulo ni nakon povlačenja franjevaca oko 1600. g. s Opačca 6 km sjeverozapadno na bolje zaštićeni otočić u Prološkom blatu.
„Zelena katedrala“
Kako je postupno mnoštvo vjernika koje se na Veliku Gospu slijevalo u svetište na Vrljici bivalo sve veće, svetkovina se i kraj crkve na Durmiševcu moralo slaviti na otvorenom. U tu je svrhu 1912. kupljena livada Lučica, smještena između Durmiševca i Opačca, na mjestu gdje se spajaju rukavci koji teku od drugih dvaju Vrljikinih vrela – Utopišća i Dva oka. Livada je kasnije sa sjeveroistočne strane prema cesti obzidana kamenim zidom, a pri jugoistočnom kutu napravljen je kameni oltar na kojem se slavila misa.
Postupno je taj prostor planski zasađen topolama i poljskim jasenovima, što je stvaralo ugodnu zaštitu od ljetne žege. Duž glavnog smjera od oltara prema sjeverozapadu dva su reda orijaških topola sa svojim golemim i visokim krošnjama podsjećala na glavnu lađu kakve gotičke katedrale. Stoga se nametnuo slikovit naziv za cijeli prostor „Zelena katedrala“ koji je s odobravanjem prihvaćen i postao gotovo služben. Rukavac što teče od Dva oka dijeli livadu na dva dijela: istočni je bogoslužni (oko 8000 m2), a zapadni nešto manji služi za prigodne sajmovne i zabavne sadržaje.
Godine 1995. prostor je temeljito uređen, sagrađen je novi most između oba dijela, obala je ozidana i izgrađeno je šetalište s rasvjetom. Osebujnim arhitektonskim rješenjem sagrađena je „otvorena bazilika“ s velikim kamenim oltarom, s četrnaest četvrtastih kamenih stupova u dva niza (asociraju na 14 st. kršćanstva u Hrvata) i velikim portalom.
Zbog dotrajalosti i opasnosti od nekontrolirana obrušavanja golemih grana stare su topole 2019. morale biti posječene, stari su jasenovi okresivanjem nanovo oblikovani, a planski je posađeno 70-ak mladih jasenova. Na dodirnom rubu s cestom sa sjeverne i istočne strane podignut je novi zid i proširen nogostup.
Gospina slika
Nije poznato je li u davnini neki poseban Gospin lik (slika ili kip) štovan u svetištu na Vrljici. Pod kraj 19. st. u novoj crkvi na Durmiševcu počinje se štovati slika Bogorodice od Milosti.
„Glavni oltar za crkvu kao i Gospinu sliku, a pretpostavlja se i bogato rezbareni okvir slike, izradila je Radionica Rako iz Imotskog 1883. godine. Slika prikazuje Bogorodicu od Milosrđa, rajsku i zemaljsku kraljicu na prijestolju dobrote, milosrđa i ljubavi. Bogorodica nagnute glave i spuštenih vjeđa, nazivana Gospa od Milosti štovala se i pod imenom Gospa od Pobjede. Gospa iz crkve na Durmiševcu vjerna je kopija slike sinjske Gospe koja je najpoznatiji prikaz te pobožnosti prema Bogorodici u Dalmaciji. Odraz pobožnosti i štovanja sinjske Gospe u Dalmaciji njezine su kopije koje uz crkvu na Durmiševcu nalazimo i u crkvi sv. Frane u Šibeniku, sv. Ante u Kninu kao i samostanu u Sumartinu.
Gospa prikazana nagnute glave i spuštenih vjeđa, blagog izraza lica koji uokviruje svijetla koprena s plavim plaštem, odjevena je u crvenu haljinu. Njezinu glavu krasi naslikana zlatna kruna, a pod licem su niske bisera pričvršćene dvjema zlatnim zvjezdicama. Slika je uokvirena bogatim pozlaćenim okvirom s postoljem prilagođenim nošenju u procesiji. Pozlaćeni profilirani okvir dodatno je ukrašen vegetabilnim motivima, ružama i lišćem isprepletenim u vitice. U vrhu okvira je medaljon s Marijinim monogram iz kojeg se zvjezdasto šire zrake svjetlosti iznad kojeg je kruna koju sa strana pridržavaju dva anđela“ (Ivana Letilović, Gospina slika za buduće generacije, Proložac, XL/2021., 1(99), 13-17).
Olujno nevrijeme na koncu glavne mise u Zelenoj katedrali na Veliku Gospu 2020. nanijelo je slici i okviru nova oštećenja i tako ubrzalo već postojeću namjeru da se slika i njezin okvir restauriraju. Prilozima štovatelja to je i učinjeno i obnovljena je slika vjernicima predstavljena uoči Velike Gospe 2021. godine. Restauratorskim zahvatima popravljena su oštećenja te su slici i okviru vraćeni izvorni izgledi. (O tome više vidi u gore citiranom članku!)
Župni ured
Ulica sv. Mihovila 15,
21264 Proložac
+385 21 846 025
ured@zupa-prolozac.hr